Ako se pristup klimatskoj krizi ne promjeni, današnja djeca živjet će u svijetu u kojem su toplotni talasi, poplave, suše i požari višestruko učestaliji nego što su bili tokom života njihovih roditelja i deda i baka.
Novorođenčad širom planete suočiti će se tokom svog života sa dva puta više suša, skoro tri puta više poplava, i tri puta više propalih usjeva. Ako emisija gasova na koju su se države obavezale Pariškim sporazumom ostane ista, takođe se očekuje da se broj šumskih požara udvostruči, a broj toplotnih talasa bude čak sedam puta veći.
Ovo su zaključci istraživanja koje je međunarodna organizacija Save the Children sprovela u saradnji sa Slobodnim univerzitetom u Briselu (Vrije Universiteit Brussel) i čiji je proizvod izvještaj “Rođeni u vreme klimatske krize: zašto moramo da reagujemo odmah i zaštitimo dječja prava”[1]. Zbog toga što pogađa prvenstveno djecu, smatra organizacija Save the Children, može se reći da je klimatska kriza, u suštini, kriza dječjih prava.
Za potrebe izvještaja, napravljeno je poređenje između generacija rođenih 2020. i 1960. godine, a kao osnovica globalnog pristupa problemu klimatskih promjena uzet je Pariški sporazum.
Cilj Pariškog sporazuma, koji je nastao 2015. godine kao ključni međunarodni sporazum kada je u pitanju klima, je da se značajno smanji emisija gasova sa efektom staklene bašte i tako porast temperature u ovom vijeku spriječi da bude iznad 2 stepena Celzijusa, a da se, idealno, zadrži na maksimalno 1.5 stepen Celzijusa. Kako bi se to postiglo, zemlje potpisnice sporazuma obavezale su se na smanjenje emisije gasova. Ti planovi, međutim, nisu dovoljni, i stručnjaci upozoravaju da će, ako se ništa ne promjeni, temperature u skoroj budućnosti porasti između 2.6 i 3.1 stepeni Celzijusa, što će imati katastrofalne posljedice po djecu.
Neki dijelovi planete stradati će više od drugih kada su pitanju kako visina temperature, tako i učestalost toplotnih talasa. Tako djecu u Afganistanu u budućnosti očekuje 18 puta više toplotnih talasa nego što su iskusile starije generacije u ovoj zemlji. Djeca u Maliju biće značajno više ugrožena glađu jer se može desiti da usjevi stradaju čak deset puta češće nego što je to bio slučaj u prethodnih 80 godina.
U nekim zemljama, djeca će biti pogođena višestrukim katastrofama koje se dešavaju istovremeno, ili u kratkom razmaku, što izaziva strašne posljedice po prirodnu sredinu i živote ljudi.
Djeca koja žive u zemljama u razvoju, kao i djeca iz zajednica u nepovoljnom položaju najviše su pogođena klimatskom krizom, s obzirom na to da su već izložena većem riziku od poplava, gladi i neuhranjenosti.
Klimatske promjene i prirodne opasnosti izazivaju i mnogobrojne posljedice u društvima, koje se možda ne mogu na prvi pogled povezati sa klimom. Ugrožene su ekonomije čitavih zemalja, kao i sistemi od kojih zavisi dobrobit djece, kao što su obrazovanje i zdravstvo. Nakon kriza, povratak u prethodno stanje uvijek je teži za ranjivije grupe, što su najčešće djevojčice, djeca koja žive u siromaštvu, djeca sa invaliditetom. Rezultat klimatskih promjena su i raseljavanje i migracije, kojima već svjedočimo, i u kojima milioni djece gube godine i godine djetinjstva.
Posljedice klimatskih promjena mogu da zarobe djecu u dugotrajnom siromaštvu, i ugroze napredak koji je rezultat decenija borbe protiv gladi i drugih činilaca koji ugrožavaju život, zdravlje i razvoj djece širom planete. Skorašnji toplotni talasi koji su pogodili mnoge zemlje, požari, velike suše koje su dovele do gladi, ali i mnogobrojne poplave, pokazuju da nigdje nije bezbjedno, i da djeci predajemo smrtonosnu budućnost.
Još uvijek ima vremena da se kriza globalnih razmjera umanji. Ako zagrijavanje bude zaustavljeno na 1.5 stepena, izloženost današnje novorođenčadi tokom njihovog života toplotnim talasima smanjiti će se za 45%, izloženost sušama za 39%, poplavama 38%, šumskim požarima za 10% a vjerovatnoća da se desi propast usjeva u zemljama u kojima djeca žive smanjiti će se za 28%.
Kako bi se spriječile posljedice krize, moramo da obezbjedimo podršku za one koje kriza najviše pogađa. Vlade širom sveta imaju obavezu, propisanu zakonima, da djeluju u najboljem interesu djece.
Međutim, iako su djeca najviše pogođena posljedicama krize, izostavljena su iz donošenja odluka i uticaja na promjene. Države moraju dati priliku djeci da se njihov glas čuje i da utiču na odluke koje se tiču njihove budućnosti.
Kako bi se smanjio uticaj klimatske krize na živote miliona djece, organizacija Save the Children zahtjeva sljedeće:
- Preduzimanje mjera da se globalno zagrijavanje zaustavi na 1.5 stepena. Ovo se, između ostalog, može učiniti hitnim smanjenjem upotrebe fosilnih goriva.
- Povećanje budžeta za pomoć deci i odraslima u zajednicama koje su pogođene klimatskim promjenama.
- Uključivanje djece u donošenje odluka i planiranje koraka kako bi se umanjile posljedice klimatske krize na njihove živote.
- Investiranje u izgradnju sistema otpornih na katastrofe koji štite djecu i porodice.
[1] Izvještaj na engleskom jeziku nalazi se na adresi: